|
|
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
hmm,,,,ja sam ona koju ne vole svi,,,…..volim sve što vole mladi,,,,slušam sve i svašta……najviše svoje doma,,,,mrzim ljude koji ne znaju što žele iako sam i ja ponekad takva….mrzim biti pesimistična,,
,,često mi je dosadno u životu,,,,znatiželjna sam,
,,,volim se smijati,,,,obožavam svoje frendice,,,,čuvam mnoge njihove tajne,,,volim se sjetiti svojeg starog doma,,,,,volim laganice,,,,obožavam plesati,,,
,često sanjam o nečemu što se neće dogoditi,,,,često ne znam što točno želim,,,,često sam u dilemi,,,,ponekad sam dosadna drugima,,,,ponekad želim pobjeći od svega,,,ne volim ljude koji misle da se svijet vrti oko njih….volim rođendane,,,
,obožavam capuccino s puno pjene,,,,,volim čokoladu,,,,obožavam sunčanje,,,,,mrzim kišu,,,,(osim kada imamo tzk),,,,mrzim trčanje,,,,i vaterpolo,,
,,volim rebraste čipse sa paprikom…..ne bih mogla bez svog mobitela,,,,volim gledati albume,,
,,cijele godine živim za ljeto i praznike…
..obožavam zvijezde na nebu,,
,,uvijek se rastužim kad čujem pjesmu jednom kad noć,,,,došla sam na svijet 3.8…….,,,,lav sam po horoskopu,,,,ponekad sam praznovjerna,,,
,,volim zezati druge,,,,i živcirati ih,,,,,,,mrzim biti kod kuće u nedjelju popodne,,,,mrzim ponedjeljke,,,
,,bojim se visine,,,bojim se da ne ostanem sama,,,,,bojim se smrti,,,
,uvijek se tješim riječima : nasmiješi se, sutra će biti gore,,,trenutno nemam dečka…..uvijek se razočaram u ljubavi,,,heh,,,,volim ići do marine,,,,obožavam gledati i slikati zalaske sunca…
.volim ići u shoping,,volim hrvatsku
,,obožavam putovati,,,mislim da je šutnja ponekad jača od riječi,,,,teško se odvajam od nekih sitnica,,,,ponekad imam inspiraciju pa pišem,,,
,mrzim biologiju,,,,,nekad sam jako voljela čitati,,,,obožavam sjediti u hladu i gledati u nebo,,,,hmmm,,,,,,uglavnom je sanjarenje moj posao,,,,,
you're my sunshine,my only sunshine...you makes me happy when skys are grey.you'll never now dear how much i love you..please don't take my sunshine away..
[...You may say that I'm a dreamer
But I'm not the only one
I hope someday you'll join us
And the world will be as one... ]
kada stvari krenu lose
ne zelim ovdje da se prepirem
jedino sto stvarno trebam
to je narociti dio tvoje ljubavi
mama kaze budi oprezan
ne pokazuj sto te zanima
a sada jedino sto stvarno trebam
to je narociti dio tvoje ljubavi
svk se bori za ono sto mu fali
dozvoli da ti objasnim
svk placa za ono sto mu fali
[kaD sTvaRi kREnu lOŠe ,aZra]
zArotiRaj SnoVe..........
beCauSE oF yOu.............My HeaRt is BrookEn............
Dnevnik.hr
Video news portal Nove TV
Blog.hr
Blog servis
Forum.hr
Monitor.hr
pozdrav svima!!!!!evo mene malo.....neda mi se pisati pa sam nešt skoperala,,,,,mislim da bi ovo si mogli čitati,,,,,pa uživajte,čitajte i komentirajte,,,,,,
15 STVARI KOJE BI SVI MORALI ZNATI
(kad ti nije do života)
1. Barem dvoje ljudi na svijetu te voli toliko da bi dali život za tebe
2. Barem 15-ero ljudi na svijetu te voli na neki način
3. Ako te netko mrzi onda je to zato što želi biti poput tebe
4. Tvoj osmijeh svima donosi sreću, čak i onima koji te ne vole
5. Svake večeri netko misli na tebe prije nego što zaspi
6. Nekome si čitav svijet
7. Da nema tebe netko sada ne bi bio živ
8. Ti si poseban/a i jedinstven/a
9. Voli te netko za koga i ne znaš da postoji
10. Kad napraviš i najveću grešku, nešto dobro izađe iz toga
11. Kad pomisliš da se čitav svijet svalio na tvoja leđa, gledaj bolje, vjerojatno si ti svoja leđa naslonio/la na svijet
12. Kad misliš da nema šanse da dobiješ ono što želiš vjerojatno to ni nećeš dobiti. Ali ako vjeruješ, prije ili kasnije ćeš dobiti upravo ono što želiš.
13. Uvijek pamti komplimente koje dobiješ, a zaboravljaj ružne primjedbe
14. Uvijek reci nekome što osjećaš za njega, ljepše ćeš se osjećat kad ta osoba to sazna
15. Ako imaš dobrog prijatelja, imaj vremena da mu daš do znanja koliko ti je dobar
ah,,,toliko o tome,,,,
pozzek
ej! veliki pozdrav svima! evo vam moje naj pjesme....nisam je ja napisala.....pusek,komajte,,,,,
Suzu spusti, al ne plači
Da znam,kako ti je sada
kada čitaš pjesme moje
pisala bih i tužnije,
da rasplačem srce tvoje.
Pjesme su mi pune bola
svaka od njih nešto znači
i zato sad kad ih čitaš
suzu spusti, ali ne plači.
Vječno ću te spominjati
u životu, u samoći
usamljena jednog dana
u onu ću zemlju poći.
Kad vidiš da me nema
osjetit ćeš što su boli
jer baš nitko neće moći
tako silno da te voli.
Poželjet ćeš tada
da ne živiš ni dan duže
poći ti ćeš jednog dana
na grob da mi staviš ruže.
Kada ćeš mi grob pronaći,
bit će sav u gustoj travi
jer baš nitko neće biti
da mi cvjetak
na grob stavi...
ej ljudeki....evo janog malo kraćeg posta......čitajte....komajte već...pozdrafek sema.....
.Možda je teško priznati, reći. Drugima. Možda je teško živjeti s tim. Možda boli. I može plakati, vikati, a da je nitko ne čuje. Teško je trpjeti. Možda čeka trenutak da pobjegne. Da pobjegne od tjeskobe, tuge…
Da ode iz samoće. Prema svjetlu.
Ali ne može ništa. Izgubljena je. Boji se otići, zaboraviti…..zaboraviti prošlost i potrčati u dan….u dan sa osmijehom na licu. Sa očima prepunim radosti i sreće. Želi li to? Pobjeći od svega? Ili se previše boji?
Ne, ne boji se.
Ona samo želi zagrliti nekoga, voljeti ga svim srcem i ne dopustiti mu da ode, zauvijek…
Zauvijek poput mnogih osoba u njenom životu….
Ne odustaje…kreće protiv boli i tuge prigrliti ljubav drugih…osoba koje je vole.
Za to je i stvorena, da pruža i prima ljubav……sa uspomenama u srcu….
Naučila sam da ne možeš nikog natjerati
da te voli.
Sve što možeš,
je biti netko koga se može voljeti.
Ostalo ovisi o drugima.
Naučila sam da nije važno
koliko brineš o nekom,pojedini ljudi jednostavno
– ne brinu o tebi
Naučila sam da su za izgradnju povjerenja potrebne godine,
ali za uništenje,
dovoljne su sekunde.
Naučila sam da nije važno
što imaš u životu,
računa se koga imaš.
Naučila sam da se ne trebaš
uspoređivati s onim
što drugi najbolje rade,
uspoređuj se s onim što ti
najbolje možeš učiniti
Naučila sam kako nije važno
što se ljudima događa,
važnije je kako to oni primaju.
Naučila sam da smo odgovorni
za ono što radimo,
bez obzira kako se osjećali.
Naučila sam da su junaci ljudi
koji čine što mora biti učinjeno,
onda kad to mora biti učinjeno,
bez obzira na posljedice.
Naučila sam da opraštanje treba vježbati.
Naučila sam da postoje
ljudi koji te jako vole,
ali to jednostavno
ne znaju pokazati
Naučila sam, da kad sam ljuta,
imam pravo biti ljuta,
ali nemam pravo biti okrutna.
Naučila sam,
da samo zato što te netko ne voli na način na koji želiš da te voli, to ne znači da te ne voli
na svoj način u potpunosti.
autor nepoznat
Najljepši dan?
Danas
Najlakša stvar?
Pogriješiti
Najveća prepreka?
Strah
Najveća pogreška?
Napuštanje
Izvor svih zala?
Egoizam
Najljepša razonoda?
Posao
Najgora propast?
Malodušnost
Najbolji učitelji?
Djeca
Primarna potreba?
Komunikacija
Najveći izvor sreće?
Biti koristan drugima
Najveća tajna?
Smrt
Najveća mana?
Loše raspoloženje
Najopasnija osoba?
Lažljivac
Najgori osjećaj?
Ogorčenje
Najljepši poklon?
Oprost
Neprocjenjiva vrijednost?
Dom
Najbrži put?
Ispravan put
Najugodniji osjećaj?
Unutarnji mir
Uspješna obrana?
Osmjeh
Najbolji lijek?
Optimizam
Najjača sila na svijetu?
Vjera
Najneophodnije osobe na svijetu?
Roditelji
Najljepša od svih stvari na svijetu?
Ljubav
Inteligencija bez ljubavi čini te nemoralnim.
Pravednost bez ljubavi čini te neumoljivim.
Diplomacija bez ljubavi čini te licemjernim.
Uspjeh bez ljubavi čini te arogantnim.
Bogatstvo bez ljubavi čini te pohlepnim.
Ljubaznost bez ljubavi te čini servilnim.
Siromaštvo bez ljubavi čini te ponositim.
Ljepota bez ljubavi čini te apsurdnim.
Autoritet bez ljubavi čini te tiraninom.
Posao bez ljubavi čini te robom.
Jednostavnost bez ljubavi oduzima ti vrijednost.
Molitva bez ljubavi čini te introvertiranim.
Zakon bez ljubavi te pokorava.
Politika bez ljubavi čini te egoistom.
Vjera bez ljubavi čini te fanatikom.
Križ bez ljubavi pretvara se u mučenje.
ŽIVOT BEZ LJUBAVI... NEMA SMISLA......…
ah,ah,ah.....komentirajte....veliki pozzekk od mene...
ej...owo je moj drugi blog....i prwi postić....užiwajte...i razmislite o naslowu uz jednu pjesmicu...weliki pozdrafek sema.....
Teško je ponekad kada nekome ne možeš pokazati svoje srce,
a tako bi htio...
A netko drugi gleda samo tvoju fasadu, samo nešto
što nije toliko bitno...
I danas te želi, a sutra već zaboravi...
Ali ti ga opet želiš vidjeti i pokazati mu...
Da vidi tvoj svijet...
Da vidi tvoja čuda...
Da vidi tvoje oči kakvim ga netko drugi nikada pogledati neće...
Voljela bi da upozna tebe, tako drukčiju od drugih...
Tebe kojoj je srce bitno i nije samo mišić koji
pumpa krv...
Jer srce je puno više...
Srce smo mi...ti, ja , oni, one...
I zaboravimo one trenutke koje smo nekada obećavali...
One trenutke koje smo nekada voljeli, koji
su nam bili sve...
I onda nekoga povrijedimo...
Ali zašto...?
Zato što smo lagali...
Zato što smo previše obećavali...
Zato jer smo mislili da puno toga možemo...
Zato što smo iskvareni...
I izgubimo bitku sa pravdom i neke stvari ne možemo vratiti...
Više ne možemo dokazati da ono što je bilo nije onako
kako se čini...
Onako kako je ispalo...
Pogrešno...
I nastaje tišina...
Nema poziva niti odgovora...
Pa ni u one kasne ili rane sate kada ih je najčešće bilo.
I sve nestaje, a bilo je tako blizu...
I zapitam se onda: Nismo li se rodili kako bi pobijedili?
Riječ jača od vječnosti.........
Kada ćemo shvatiti...?
Da nismo savršeni...
Da smo tako čudni...
Zašto je vrh planine teško doseći..?
Zašto kiše padaju..?
Zašto. Rekla je moja prijateljica:"Ta riječ
je jača i od vječnosti."
Ta riječ nema odgovor.
I toliko je neodgovorenih pitanja...
I svi počinju sa zašto...
I na neka pitanja odgovore nikada
nećemo dobiti...
I nitko ne zna zašto je meni uvijek draža noć...
Zašto se često zatvaram...
Zašto volim crnu boju...
I zašto vidim ljepotu u kapima kiše...
U oluji...
Kada se smrači...
Zar nije lijepo kada munja sijevne...
Onako, kao tračak nade...
Svjetlo koje se probija kroz
tamu...
Zašto moramo za neke biti zlo, za
neke dobro...
Za neke sreća, za neke tuga...
Zašto ne postoji čovjek sa srcem koje
će svatko, baš svatko voljeti...
Tu je bio kraj.
Zašto? Ta riječ je jača i od
vječnosti...
Proklet bio!!!!
Koliko često ljudi rade nešto nepromišljeno...
I nešto što nisu htjeli, nešto što su izrekli prebrzo, a tako
nisu mislili...
I bude kasno.
Vratiti se neće taj trenutak, ta sekunda u kojoj smo već
napravili što se napraviti dalo, napravili ono što smo
mislili da je najbolje u tom trenutku...
A bili je to zapravo jako pogrešno...
Kasno je...
Prošlo je...
Ne vraća se...
Prilika je propuštena...
Ostaje nada...
Nada za boljim sutra...
Nada da još ima onih koji će nas razumjeti...
Da ima onih koji će te shvatiti...
Koji će shvatiti da i ti griješiš...
Ali da imaš srce...
I nada da će mi mala slatka
Petrica kojoj je tek 5 godina oprostiti to što nisam
uzela onaj ljubičasti cvjetić koji mi je nudila
kada sam prolazila...
A zašto ga nisam uzela...?
Zato što su na mene utjecali neki isfrustrirani ljudi...
I nisam se snašla u trenutku kada mi je malo djevojče u crvenoj haljinici
nudilo ljubičasti cvjetić...
I htjela bih njega da dođe pored mene, da stane, pogleda me u oči
i da mu kažem svu istinu koje se toliko boji.
I derala bih se na njega iz svega glasa.
Jedino što bi on poželio nakon toga razgovora bilo bi to
da mi kaže "oprosti"...
Tu riječ za koju on nije čuo...
Tu riječ kojom bi zgazio svoj ponos...
Tu riječ koja ne bi zgazila Petrin cvjetić...
I proklet bio...
I neka ga okružuju najgore zime i vjetrovi...
A malu Petricu zlato i dukati...
A meni neka u ruke dođe onaj ljubičasti cvjetić...
I sigurna sam da će mu se jednom naplatiti sve oluje koje
je radio tuđim životima...
Sigurna sam da će se on u svojoj oluji i utopiti...
Da će mu se srce poput papira poderati jer...nije bilo mnogo više od
papira...
Samo zbog jedne nepreboljene ljubavi...
I zbog jednog jebenog ponosa...
